Muzej-Museo Lapidarium & Galerie Krinzinger Wien: 6/5/2017 – 18/6/2017
6/5/2017 – 29/5/2017
Markus Hanakam & Roswitha Schuller
Markus Hanakam & Roswitha Schuller
Markus Hanakam, Roswitha Schuller i dr. sc. Jerica Ziherl, umjetnička rezidencija Kuberton, 2017.
Rad “COAT OF MIRACLES – 100 WAPPEN”, Hanakam & Schuller – umjetnička rezidencija Kuberton, 2017.
Markus Hanakam & Roswitha Schuller izlažu video instalaciju COAT OF MIRACLES – 100 WAPPEN temeljenu na istraživanjima povijesnih istarskih grbova. Umjetnici su stvorili vlastiti heraldički sustav dopunjen site-specific simbolima. Dvanaest klasičnih grbova prevedeni su na odgovarajući računalni RGB modus. Na taj način povijesni grb, najčešće znak u obliku štita, postaje suvremeni baner koji podsjeća na vremena proslave, rituala, koji u izložbenom prostoru ostaju neodređeni.
– – –
Jelena Bando
Jelena Bando i dr. sc. Jerica Ziherl, umjetnička rezidencija Kuberton, 2017.
Tri tjedna boravka u Kubertonu, njegov ambijent i priroda, ostavili su snažan utisak na stvaralačku viziju umjetnice Jelene Bando. Iz tog vremena provedenog u Istri, u sjećanju umjetnice sačuvani su brojni prikazi i slike čineći memoriju koja s vremenom blijedi. Pohranjene informacije koje um procesom zaborava propušta prizvati ostavljaju prostor za umjetnički proces. Umjetnica zapamćene vizuale kombinira sa zaboravljenim, te taj prostor zaborava prekriva praznim plohama koje promatraču osiguravaju mogućnost samostalne nadogradnje. Time nastaje serija koja negira memorirane vizuale prirode. Nestajanje prirode u sjećanju Jelene Bando s jedne strane naglašava neiscrpnu mogućnost stvaranja novih elemenata koji čine prirodu njenog stvaranja, dok s druge strane simbolizira gubljenje prirode kao dio suvremene stvarnosti.
Motivi koji se u radovima pojavljuju konzistentni su s ranijim Jeleninim stvaralaštvom, no područje koje ju zaokuplja potpuno je novo. Na taj način započinje nov ciklus u radu ove mlade umjetnice.
– – –
29/5/2017 – 18/6/2017
Davor Sanvincenti
Messmatik – Davor Sanvincenti”>Messmatik
Radovi s umjetničke rezidencije u Kubertonu, 2017.
Vulcano Tree – D. Sanvincenti
Ljudski napredak i ekologija ne dijele istu prirodu. Danas je ljudski čimbenik uveden u ekološki kontinuum kroz uvjete iskorištavanja resursa uvjetovanih geo-ekonomskim i geo-političkim dinamikama. To se samo po sebi događa na svoj način te nas ne privilegira iznad načina na koji razmišljamo o životu. Unutarnji mehanizmi ekologije temelje se na dimenzijama poviše naših ljudskih vrijednosti, etike, vizije. Oni se baziraju na ontološkoj sferi s vlastitim pravilima u kojima ljudi nisu jedini relevantni aspekt čak ni u trenutku kad naše katastrofalno djelovanje ugrožava planetarni kolaps.
Ljudsko stanište je sinteza ekologije i kulture koja nam može pomoći da shvatimo kako vidimo i oblikujemo svijet. Naša kultura o životnim sustavima postaje ključna uloga, koja se mora raspravljati kako bismo bolje razumjeli uvjete ekologije.
Klimatske su se promjene počele usko vezivati uz oblik društvenog uređenja ističući njihov utjecaj na globalni rast siromaštva, te naposlijetku i novih migracija.
Projekt “Mjesta koja ćemo disati” zamišljen je u začetku kao serija slika (polaroida), imaginarnih, nepostojećih mjesta koja su nastala uslijed ekoloških katastrofa. Mjesta bez gradova, gradovi bez ljudi. To su svojevrsne bilješke o budućnosti. Tehnika je digitalni kolaž naknadno sniman polaroidom, stvaranje nemoguće situacije, spajanje realnih mjesta sa mjestima prirodnih katastrofa. Ovi su polaroidi tek skice za početak cijelog projekta (do 40 slika) koji bi u svojem razvoju dohvatio i 16mm film, u formi tekuće fotografije.
“Mjesta koja ćemo disati” poziva i izaziva publiku da razmišlja i promišlja o alternativnim načinima gledanja i akcijama vezano na stanje održivosti habitata.
– – –
Linus Riepler
Radovi Linusa Rieplera s umjetničke rezidencije u Kubertonu 2017.
Model: 2017
Drvo, papir, zidna boja
16,5 x 13, 5 x 23 cm
Fotografija: Linus Riepler
Installation sketch: 2017
Olovka, bojica, akrilna boja na papiru
29 x 84 cm
Fotografija: Linus Riepler
Međunarodnim programom Umjetnička rezidencija / Artist in residence koji se odvija u zaseoku Kuberton između Momjana i Oprtlja, želimo stvoriti širu platformu za razmjenu novih ideja, interdisciplinarnih premošćivanja, polemičkih mišljenja oko strategija umjetničko/galerijske/kustoske komunikacije te poticati kreativnost kroz pokretljivost i interkulturalnu razmjenu znanja i praksi na polju suvremene umjetničke prakse.
Cilj nam je kontinuitet Umjetničke rezidencije na kojoj će svake godine od mjeseca svibnja do srpnja, sudjelovati umjetnici suvremene umjetničke prakse iz Austrije i Hrvatske (s postepenim proširenjem na susjedne zemlje). Djela nastala na rezidenciji izložit će se u Novigradu, a dogodine, u Beču u sklopu AIR Krinzinger Projekte, u periodu od travnja do svibnja.
Umjetnička rezidencija Kuberton prvi je program suvremene umjetničke prakse u Istri, jedan od modela mobilnosti umjetnika i nacionalnih kulturnih politika što je prepoznala i Europska unija stavljanjem na agendu ovog oblika mobilnosti umjetnika.
Program se provodi u partnerstvu s Galerijom Krinzinger iz Beča, jednom od najpoznatijih svjetskih galerija koja je posebno vezana za Istru od 1974. godine.
Ako svoju ulogu ozbiljno shvati, rezidencijalni umjetnički centar može stvoriti vrlo poticajno okruženje za umjetnika, a također može i profitirati od njega; on može bit mjesto u kojem se jednostavnije stvaraju osobni odnosi izvan pravila struke, koji se temelje na obostranom povjerenju i simpatijama. Po mom osobnom mišljenju, to je autentično mjesto za ponovno koncipiranje odnosa između umjetnika i kulturnih institucija, što znači između umjetnika i društva kao cjeline.
Jean-Baptiste Joly, Re-tooling Residencies: A Closer Look at the Mobility of Art Professionals, 2009, 226-227.
// Program Muzeja – Museo Lapidarium ostvaren je sredstvima Grada Novigrada – Cittanova, Upravnog odjela za kulturu Istarske županije, Austrijskog Kulturnog Centra Zagreb i Galerije Krinzinger iz Beča //
* Izvor naslovne fotografije: Hanakam & Schuller