Muzej-Museo Lapidarium, Novigrad-Cittanova

Muzej – Museo Lapidarium, Veliki trg 8a, Novigrad – Cittanova

4. 9. – 30. 10. 2020.

Izložba kinetičko – geometrijske umjetnosti, u kustoskoj koncepciji Milije Belica, okupila je 21 umjetnika koji se bave fenomenima kinetičke i geometrijske umjetnosti na europskoj sceni. Bez obzira na to što je riječ o malim formatima, izložba nudi pregled transformiranih ideja kinetičke umjetnosti šezdesetih godina prošloga stoljeća u suvremenim umjetničkim praksama.

Fabrice Ainaut (F), Milija Belic (F), Christine Boiry (F), Francesco Camponovo (CH), Michel Debully (F), David Fahey (IRL), Eva Francová (CZE), István Haász (HU), Wilmer Herrison (F), Barbara Höller (AUT), Jara Hernan (F), Renate Klara Kasper (D), Françoise Kulesza (F), Mitsouko Mori (F), Alex Pariss (F), Anne Rose Regenboog (NL), Luisa Russo (I), Gregorio Siem (VEN), Muneki Suzuki (F), Ada Weber (CH), Marian Weber (CH)

Istovremeno

s aktera izložbe CINÉTIQUE II izbor je proširen radovima japanskog umjetnika Go Segawe i selekcijom radova iz muzejskog fundusa (Zbirka Galerije Rigo) koji se referiraju na pionire kinetičke umjetnosti (V. Vasarely) te protagoniste prvih zagrebačkih izložbi Novih tendencija održanih ranih 60-ih godina 20. stoljeća u Galeriji (danas Muzeju) suvremene umjetnosti (G. Alviani, I. Picelj, A. Mavignier, J. Stein, J. Steele Kapusta, H. Daxl).
U samom konceptu proširene izložbe, u kustoskoj koncepciji Jerice Ziherl, kinetička umjetnost se definira kao nedovršen umjetnički projekt čiji su tragovi prisutni i u djelima suvremenih hrvatskih autora (Đ. Božić, J. Perić, I. Franke ,D.Jurić , V.Čerić ).

Foto: Vladimir Bugarin

Ono što je označilo zaokret u suvremenoj kreativnoj misli, svakako je iznenadna svijest o prostorno-vremenskoj nerazdvojivosti, koja se istovremeno javlja i u najnaprednijim znanstvenim teorijama. Pokret i ritam ulaze na velika vrata u umjetničku praksu i često se uspijevaju nametnuti, naročito zahvaljujući neprestanu napretku apstraktne umjetnosti, kao jedini pravi sadržaj i neosporni znak moderniteta. Vizija, prije nepokretna, počinje se širiti u trajanju, bilo zbog stvarnog pokreta, bilo zbog dodavanja sukcesivnih momenata stvarajući tako fiktivni pokret unutar očne mrežnice.

Kinetika prelazi u optiku sa svim svojim perceptivnim i psihološkim implikacijama, stvarajući djelo koje u svojoj sveukupnosti objedinjuje ne samo ono supstancijalno, već pogotovo ono nastajuće. Uspostavlja se nova dijalektika stvarnosti i imaginacije koja rađa dinamizirane prostorne slike i oblike. Stvarnost i materija razotkrivaju se kao energetski tokovi. Slika se otvara u svojim fragmentiranim stjecištima: pokret i ritam postaju ishodištem nove izražajnosti. Ne radi se više o reprodukciji ili imitaciji, već o plastičnoj analogiji utemeljenoj na poimanju dinamične i žive stvarnosti, oblika koji više ne zauzimaju samo prostor, nego i vrijeme, oblika koji si više ne mogu uskratiti tu misao o vremenu. Umjetnik oblikuje vrijeme kao što oblikuje prostor. Tako se Kubisti, koji su slijedili put što ga je fragmentiranjem stvarnosti zacrtao Cézanne, Futuristi dinamiziranjem vizije, započetim već u fotografskim eksperimentiranjima Muybridgea i Mareya, pa preko Duchampove konceptualizacije, ne zaboravljajući ruske Konstruktiviste, Malevitchev ekstrasenzorijalni Suprematizam i njegove kozmičke perspektive, Mondrianov idealizirani Neoplasticizam ili svjetlosni Orfizam kod Kupke, a poglavito kod Delaunaya, javljaju kao preteče umjetnosti danas sasvim opravdano nazvane „Kinetičkom umjetnošću”. Ova umjetnička struja, predstavljena svojim povijesnim protagonistima kao što su Vasarely, Soto, Agam, Morellet, Cruz-Diez, Le Parc ili Molnar, u samom je središtu aktualnosti posljednjih desetljeća. Duboko je ukotvljena u uveliko geometrijskom esteticizmu, vjernom izričaju senzibiliteta u cijelosti povezanog s novom, galopirajućom i neizbježnom numeričkom erom i njezinim poukama koje proizlaze izravno iz ultrasofisticirane kibernetičke logike.

Ovo drugo izdanje doista pokazuje rastuće zanimanje za kinetičke ideje i vizuru koja implicira i utjelovljuje pojam vremena, a time i ritam i pokret, u aktualnom kreativnom promišljanju.

Milija Belić

– – –
Naslovna fotografija: Plakat izložbe, design: Oleg Šuran