13. Međunarodni festival vizualnih umjetnosti – Arterija
9 – 11 / 9 / 2022
Park i prostor kod Zajednice Talijana Novigrad-Cittanova, Veliki trg, atrij i park Muzeja Lapidarium, Park Novigradske biskupije
DAJ ŠANSU BOLJEM SUTRA!
Čovjek je živo biće, dio je prirode kao i sve ostalo, bila to životinja ili biljka, zemlja, voda, zrak, vatra ili kamen. Ali dio prirode su i tzv. nematerijalni mediji životnih narativa poput slika, kipova, računala, glazbe, performansa ili plesa. Oni posjeduju pregršt simboličkih značenja, prihvaćanja vanjskog i percepcije unutarnjeg. Njihovi intermedijalni odnosi otvaraju dijaloške prostore koji svojom ekspresivnom i samosvojnom poetikom, individualno ili pojedinačno, unutar vlastitih kompozicija i unutarnjih struktura, postavljaju raznovrsna pitanja, a često daju i odgovore.
U zajedničkim interakcijama na odabranim lokacijama parkova i urbanim prostorima starogradske jezgre Novigrada-Cittanove, odabrane umjetnice i umjetnici uspostavljaju jedinstveni medij koji nam rastvara polja interpretacija, šetnji umjetničkih idioma; kao pamtivijeku individualne svijesti i kolektivne nesvijesti. Na taj način umjetnost nam se izravno obraća, budi vlastite svjetove složene u kaleidoskope naših tijela u najširem smislu te riječi.
Istovremeno, umjetnost se materijalizira procesima i postupcima, mislima i zamislima koji se uspostavljaju i sastavljaju; prikazi postaju stvarnost, radnja se odvija u mediju koji nam je blizak, podjednako je i naš i (samo)svoj.
Istinita analogna stvarnost – tautologija koje možda više i nema – postala je digitalna, virtualna stvarnost (Virtual Reality). No i ona postoji samo kao tumačenje, jer ju ne možemo fizički odrediti. Stoga je ona tehnološki ‘digitalna’ i ‘virtualna’ sa svim svojim podizbornicima proširene (augmented), miješane (mixed), uranjajuće (immersive), produžene (extended) i još pokoje stvarnosti. Stvarnosti su poput kemijskih spojeva, čiji su elementi komplementarni ne samo u krugovima, spiralama i privlačnostima, nego i u suprotnostima i odbojnostima. Stoga i izložena djela svojim unutarnjim napetostima pokazuju istinitost u stvarnosti, što se odražava kroz različita polazišta i vještine, znanja i postupke umjetnika i umjetnica.
Daj šansu boljem sutra! Pokušajmo živjeti ne od danas do sutra, nego za danas i za sutra. Imati, nastaviti i uspostaviti odnose među sobom, sa svijetom, sa svemirom, s prirodom, s tehnologijom, s vezama i refleksijama. Svaka se veza može prekinuti, kao i tehnologija, jer se priroda ‘okreće protiv nas’. Protiv sebe? Humanizacija prirode? Umjesto toga, pokušajmo humanizirati tehnologiju kao svoje proširenje, koje u fizikalnim zakonima i matematičkim jednadžbama proizlazi iz prirodnih zakona. Surađujmo, međusobno, i s prirodom – stvarajmo s prirodom. Zahvatimo dlanom vodu i krenimo na izlet.
Peter Tomaž Dobrila
IZLOŽBA
9-11/9/2022, Park Novigradske biskupije, 19:00 – 23:00
Lila Prap: Love
Lila Prep je slovenska najnagrađivanija i najomiljenija ilustratorica, spisateljica i pjesnikinja. Prva Lilina knjiga za djecu je slikovnica „Mala bića“, za koju je napisala tekst i napravila ilustracije, a koja je ubrzo nakon objavljivanja prevedena na druge jezike. Na međunarodnu scenu probila se slikovnicom „Zašto?“, koja je postala globalni fenomen. Njezin opus čini 17 jedinstvenih slikovnica od kojih je na slovenskom jeziku izdano oko 80 tisuća primjeraka, a na stranim jezicima više od 600 tisuća primjeraka.
9-11/9/2022, 19:00 – 23:00
Metamedij Pula, Zlatna Lubenica 6.0, 2022.
Gostovanje finalista nagrade Zlatna lubenica omogućeno je kroz program Kultura nova, koji je dio spin off programa platforme Mi plus. Nagrada Zlatna lubenica dodjeljuje se mladim umjetnicima i umjetničkim kolektivima iz Hrvatske koji se bave suvremenom i novomedijskom umjetnošću, interaktivnim instalacijama i interdisciplinarnim umjetničkim praksama.
Marko Gutić Mižimakov: ANNE AMPERSAND (>600), Park zajednice Talijana
Anne Ampersand je drag specijalistica za računalni vid, koja djeluje kao outsourced radnica u produkciji slika strojnog učenja. Ponekad je zaposlena da glumi umjetnu inteligenciju, a ponekad da obavlja poslove za koje određene kompanije koje nude usluge strojnog učenja još uvijek nemaju rješenja. Ovaj rad u fragmentima prati njen angažman od strane nepoznatog lanca klubova i restorana na jadranskoj obali za koje je potrebno iz velikog broja stock fotografija izbrisati nepoželjne predmete kako bi se iste mogle koristiti u promidžbene svrhe. Jedan od tih ‘predmeta’ na fotografijama je i sredozemna medvjedica.
Ampersand primjećuje kako broj fotografija na kojima je prisutna sredozemna medvjedica (manje od 600) korespondira s brojem preostalih živućih jedinki ove vrlo ugrožene vrste. Prepoznajući slučajnost kao magijsku poveznicu, Ampersand traži način moguće prezervacije izbrisanih figura.
Josipa Henizelman: Mjesta koja ne postoje, Park Novigradske biskupije, 20:00
Film „Mjesta koja ne postoje“ eksperimentalni je film koji se bavi prostorom. U njemu sam snimala svoje slike kroz element vode i koje sam pomoću medija filma oživjela. Ona tako postaju mjesta koja se kreću, transformiraju iz jednog u drugo i prikazuju konstantnu promjenu koja evocira različite emocije. Mjesta koja se izmjenjuju ne traže nikakvu identifikaciju s onim stvarnim. To su mjesta koja ne postoje, koja žive u subjektivnom doživljaju promatrača i koja su samo njegova. Film je tretiran kao platno te bez ikakvih tehničkih intervencija uspostavlja intermedijalnost sa slikarstvom stavljajući naglasak na emocije koje svako od mjesta nosi.
Lucija Petrović: Vodene note, Veliki trg
Nježna ili silovita, dobroćudna ili razorna, voda u svim svojim oblicima krije veliku snagu. Voda, izvor života, uči na važnosti međusobne suradnje i pomaganja. U životu je sve povezano i usklađeno, pa je tako i ljudska intervencija dio procesa rasta prirode. Kada voda kaplje povezuje se s nelagodnim zvukom, no tome ne mora biti tako. Kapanje vode može učiniti toliko lijepoga i korisnog za ljude i prirodu – može podariti život. Kada se svemu tome doda zvuk instrumenta, zaokružuje se cjelina. Od poziva na akciju, interakcije, pomoć, pa sve do reakcije i povratne informacije u obliku sreće i ljubavi koje prožimaju cijeli proces. Tako se ne zatvara krug, već se nastavlja niz.
Lucija Petrović: Vodene note, Veliki trg
Drevna biblijska priča pripovijeda o ujedinjenom narodu koji je nakon Velikog potopa započeo s obnovom Babilona. Uz obnovu poplavljenog plutajućeg grada, željeli su sagraditi i kulu dovoljno visoku da dosegne raj, putem koje bi mogli „dotaknuti” Boga, materijalizirajući tako nematerijalno i dematerijalizirajući sebe same. Viseći vrtovi, za koje se pak vjeruje da su bili postavljeni niz obronke kule, danas se nalaze na popisu Sedam svjetskih čuda ponajviše zbog svog zagonetnog sustava navodnjavanja. Viseći Vrtovi su se navodno samostalno zalijevali, prikupljajući vodu iz razine tla i povlačeći je kroz cijelu građevinu poput krvožilnog sustava ljudskog tijela. Gledamo li na ovu priču kroz prizmu 21. stoljeća, zaključujemo da je današnja metoda pokušaja dematerijalizacije ljudskog uma taj digitaliziran način života, koji nas sve više odvaja od vlastite tjelesnosti.
Gaia Radić: Babilonski viseći „vrtovi“, Zajednica Talijana
Duboko more je u ljudskoj svijesti strano i tamno prostranstvo. Pa ipak, podmorje je ispunjeno svijetlom, odnosno bioluminiscentnim stvorenjima – od planktona do morskih kornjača. Uzimamo resurse iz mora: lovimo i jedemo morske životinje, izvlačimo naftu i plin iz oceana. No, otpad naše civilizacije često završava u moru. Kad je nešto u njemu i izvan naših pogleda, ujedno je i izvan naše svijesti. Ali to ne znači da nas se ne tiče. Morske životinje često slučajno pojedu otpad koji zatim dolazi i na naše tanjure u obliku nevidljivog zagađenja. Biomimetička instalacija „Život pod velikim pritiskom“ napravljena je od 50-ak skulptura morskih puževa, životinja koje žive u koraljima, na mjestima koja su zbog ekološke krize među najugroženijim. Skulpture vise u prostoru, a instalacija se može gledati i na svjetlu i u mraku, jer se tako ukazuje na percepciju morskog puža i percepciju čovjeka.
Manuela Pauk: Život pod velikim pritiskom, Zajednica Talijana
Duboko more je u ljudskoj svijesti strano i tamno prostranstvo. Pa ipak, podmorje je ispunjeno svijetlom, odnosno bioluminiscentnim stvorenjima – od planktona do morskih kornjača. Uzimamo resurse iz mora: lovimo i jedemo morske životinje, izvlačimo naftu i plin iz oceana. No, otpad naše civilizacije često završava u moru. Kad je nešto u njemu i izvan naših pogleda, ujedno je i izvan naše svijesti. Ali to ne znači da nas se ne tiče. Morske životinje često slučajno pojedu otpad koji zatim dolazi i na naše tanjure u obliku nevidljivog zagađenja. Biomimetička instalacija „Život pod velikim pritiskom“ napravljena je od 50-ak skulptura morskih puževa, životinja koje žive u koraljima, na mjestima koja su zbog ekološke krize među najugroženijim. Skulpture vise u prostoru, a instalacija se može gledati i na svjetlu i u mraku, jer se tako ukazuje na percepciju morskog puža i percepciju čovjeka.
INSTALACIJE
10/9/2022, Park Novigradske biskupije, 19:00 – 23:00
Đanino Božić: Mali tornado, 2013./2022., ambijentalna instalacija
Rad je sačinjen od brojnog otpadnog materijala, ponajviše plastičnih dječjih igračaka koje umjetnik smatra „kolekcijom suvišnoga“. Diskurs je višeznačajan; kao primjer angažirane umjetničke intervencije koja aktualizira problematiku plastičnog otpada i klimatskih promjena, problematiku zloupotrebe dječjeg rada, općenito problemska pitanja potrošačkog društva, ili, može biti asocijacija na zračni vrtlog razorne snage. S druge strane imamo narative o premještanju uvriježenog poimanja umjetničkog izlaganja, intelektualnu refleksiju o skulpturi, prostoru i odnosu veličina, materijala, boja i oblika. Na taj se način rad i izlagački prostor modificira u svojevrsnu likovnu scenografiju koja dokumentira današnju beznačajnost svake konstrukcije, rasporeda, sustava, struktura. Jedino je pravilo Malog tornada da se sve može složiti ovako i onako, da se može mijenjati, izbacivati iz načela i smisla, iz ideje te slagati iz jednog u drugi raspored i sustav. Riječ je o pomaku medija skulpture, koje nije više samo ikonografija materijala i tema, nego su to sada prije istovremena i raznomjesna povezivanja radnji u čemu podjednako djeluje umjetnička, konceptualna i diskurzivna misao.
MULTIMEDIJSKE INSTALACIJE
9/10/2022 – Park Novigradske biskupije, 20:00
Ruža, 2021
Audiovizualna instalacija koja ruže predstavlja na drugačiji način. Premješta ih iz prirodnog okruženja u književno, zvučno i vizualno. Želi prikazati dio njihovog postojanja i ljepote te povezanosti s čovjekom. Ruže se tope u različitim osjećajima svih priča, u suživotu povijesti i sadašnjosti, značenja i simbola. Kroz materijalnost stotina papira tihe ruže upijaju transmedijsku atmosferu boja i zvuka, oblika i sjena, svjetla i tame, punina i praznina.
Produkcija: KID KIBLA, Maribor
INTERAKTIVNA INSTALACIJA
10/09/2022, Atrij muzeja, 19:00
Robot Yaski Art
Stroj za crtanje je robotska umjetnička instalacija koja stvara skice i crteže ljudi. Robotska ruka obično se koristi u industrijskoj proizvodnji dok se ovdje oslobađa i dodjeljuje joj se umjetnički zadatak. Ova interaktivna instalacija koristi bazu podatakaPython Linedraw za pretvaranje slike web kamere u crtež. Iako su svi procesi algoritamski, rezultat se čini kao ručno nacrtana slika.
Varvara & Mar, Žan Rajšek, Maša Jazbec
Produkcija: DDTlab
VIDEO PROJEKCIJE
9-11/9/2022, Veliki trg & Park Novigradske biskupije, 20:00 – 23:00
Lavoslava Benčić: Pollination
„Pollination“ je posveta botaničkim ilustratorima koji su između 16. i 20. stoljeća, u istočnoj Europi, Škotskoj, Indiji, Brazilu i Australiji, pomno dokumentirali mnoge biljne vrste i tako stvorili osnovne strukture koje su nakon visokokvalitetne digitalizacije postale prikladne za modele dubokog učenja. Autorica je koristila metodologije umjetne inteligencije za konverzije tekstualnih podataka u latentnu animaciju u ekspresivnom stilu botaničkih ilustratora (model strojnog učenja IllusTrip3D). Djelo „Pollination“ postavlja pitanja o mogućnostima preživljavanja pojedinih biljnih vrsta, o mogućnostima hibridizacije kombiniranjem otpornijih i manje otpornih vrsta, o stvaranju i uvođenju novih otpornih biljaka, primjerenih budućim uvjetima na Zemlji, s ciljem opstanka unatoč jakim evolucijskim preprekama u suživotu s našom civilizacijom.
Tanja Vujinović: Bios6
Cvjetanje i proto-strojevi razvijaju se u privremenom igralištu koje se rekonstruira svaki put na zahtjev. Sjeme AvantGardena klija. Okruženi smo promjenjivim krajolikom i nikad nismo sami. Prati nas sintetički život koji nas podsjeća na naše mjesto u svijetu. Zakorakom u Bios, sadnjom sjemena, možemo se vratiti u potencijalnu budućnost. Dok stojimo unutar ove žive skulpture obavijeni smo vlastitim mislima koje pokreću cijelo naše tijelo.
Kao savršena i neophodna utopija, Bios6 je računalno mjesto gdje živa i neživa priroda i čovječanstvo koegzistiraju, mjesto gdje ljudi i strojevi međusobno djeluju i koevoluiraju, mjesto života, gdje se osjećamo živima. To je mjesto gdje ljudi i strojevi stvaraju zajednički, filozofski život.
Tanja Vujinović: FLOWr
Kako je izgledao prvi cvijet koji se pojavio na planeti Zemlji? Na ovo pitanje može se odgovoriti kroz platonske, univerzalne, mitološke forme koje se iznova pojavljuju kroz povijest umjetnosti ili algoritme koje priroda koristi u konstruiranju bioloških formi.
Mitologija, religija i popularna kultura obiluju simbolikom biljaka koje, samostalno ili isprepletene s drugim postojećim ili izmišljenim oblicima, obavljaju različite funkcije u kulturi. Oni su istovremeno zaštitnici, vodiči, ali i su zastrašujući svojim nepotpuno otkrivenim sadržajem alkaloida i djelovanjem koje ostavljaju na naša osjetila. Primamljivo, ali i esencijalno za ljudski opstanak, prvo cvijeće moglo je postojati i prije 100 milijuna godina.
(virtualna) Melania, 2019-2022., video
Povod za podizanje spomenika Melaniji počinje s Bradovim prvim posjetom Sloveniji u ljeto 2018., kada otkriva da je prva dama njegove domovine upravo odavde. Jedan od razloga svakako bi mogla biti i agresivna antiimigrantska retorika i politika njezina supruga. Stoga Brad, s timom slovenskih kolega i lokalnom zajednicom, odlučuje podići spomenik kontradikciji koja nosi ime Melania. Nakon odabira i kupnje debla topole te upoznavanja i angažiranja amaterskog kipara Maxija, spomenik je otkriven 2019. godine u Rožnom, kraj Sevnice, na dan kada američki narod slavi proglašenje svoje neovisnosti. Umjetnički projekt uključuje i dokumentarni film koji prikazuje najvažnije faze nastanka kipa.
Točno godinu dana nakon otkrivenja, 4. srpnja 2020., nepoznati počinitelji spaljuju spomenik u Rožnom. Brad ga uklanja te u kontaktu s lokalnom zajednicom planira postaviti zamjenu.
VIRTUALNA STVARNOST
9-11/9/2022 Zajednica Talijana, 19:00 – 23:00
Nikita Shalenny: The Bridge, 2017., Khora Contemporary
U Shalennyjevom djelu „The Bridge“, gledatelj odlazi izvan horizonta na komprimiranom putovanju od četrdeset tisuća kilometara oko svijeta. Igra slučajnosti, putovanje je rezultat linije povučene od mosta i dalje preko svijeta, odvija se u gluho doba noći, gdje nejasne siluete ljudi jure kroz puste krajolike, bježeći u sive mećave i sjenovite šume. Temeljeno na akvarelima umjetnika, jedno okruženje zamjenjuje drugo dok figure nalik duhovima prelaze brezove šume, naftna polja, napuštene crkve i oceane u neograničenom svemiru.
Christian Lemmerz: La Apparizione, 2017., Khora Contemporary
Ulazeći u virtualnu stvarnost Lemmerzova djela„La Apparizione“ susrećemo se s Raspetim. Zlatno, izmučeno tijelo oslobođeno je s križa i lebdi u dubokoj tami, a njegove rane otkrivaju meso i krv iza svjetlucave metalne površine njegove kože.
Ovo je način na koji se zamišlja sakralni peepshow. Izložen gledatelju kroz ekstremnu vizualnost VR medija spoj je Spasitelja koji pati i bodybuildera koji graniči s vulgarnošću. U tom prostoru, između patetike i ironije, između lažnog i stvarnog, zlatni „Srebrni surfer“, Isus Krist, podnosi tjelesni događaj smrti – ovu smrt koju mi živimo.
Paul McCarthy: C.S.S.C. Coach Stage Stage Coach VR experiment Mary and Eve, 2017. ,
Khora Contemporary
Djelo je nastao kao 11 eksperimenata virtualne stvarnosti, snimajući pokrete koji su preneseni od stvarnih pokreta glumica u virtualnu stvarnost. Eksperiment virtualne stvarnosti temelji se na dugogodišnjem umjetnikovom projektu „Stagecoach“ ili skraćeno „SC“. Obuhvaćajući širok raspon različitih medija, projekt uključuje novi film, inspiriran istoimenim vesternom Johna Forda iz 1939. godine s Johnom Wayneom u glavnoj ulozi. Uzimajući oblik spin-offa, fenomena povezanog s industrijom zabave, djelo se nadovezuje na scenu iz filma, uključujući dva lika, Mary (koju glumi Rachel Alig) i Evu (koju glumi Jennifer Daley). Uhvaćen u klaustrofobiji neprestanog nadzora dviju žena i njihovih dvojnica, gledatelj postaje dio opake halucinacije psihološke igre uma. Društvene konvencije se ruše kako se radnja odvija i eskalira u psihoseksualni trip silovanja i poniženja.
Yu Hong: She’s Already Gone, 2017., Khora Contemporary
Djelo umjetnice Yu Hong stavlja gledatelja u središte četiri trenutka, putujući kroz život ženskog lika od njezina rođenja do starosti. Narativ prati različite vremenske tokove kako život i starenje protagonista napreduje, dok se povijest vraća unatrag.
Dok se njezino rođenje odvija u modernoj bolnici, scene koje slijede vode nju i gledatelja sve dalje i dalje u prošlost, sve do najranijeg poznatog razdoblja u kineskoj povijesti.
Tony Oursler: space men r My friended, 2016., Khora Contemporary
Djelo Tonyja Ourslera istraživanje je uma i priče osobe. Gledatelja se poziva da prati Georgea Adamskog, „kontakta“, koji za sebe tvrdi da je prva osoba koja je ikada vidjela vanzemaljce i razgovarala s njima, pa čak i posjetila druge planete.
Tony Oursler oduvijek je istraživao i koristio suvremenu tehnologiju u svojoj umjetnosti i kao izvor inspiracije. Umjetničko djelo virtualne stvarnosti prirodni je nastavak njegove prakse. „Space men r My friended“ proizlazi iz puta kojim je Oursler prošao s projektom „Imponderable“i „Imponderable Archive“ prikazanim u MoMA-i i u Hessel Museum of Art na Bard Collegeu u New Yorku gdje istražuje međusobno povezane likove uključene u podrijetlo fotografije neidentificiranih letećih objekata.
Nuba narod 360°, 360° video ,virtualno iskustvo
Slovenski borac za ljudska prava i svjetski putnik, Tomo Križnar, već desetljećima istražuje domorodačke kulture, vjerno slijedeći vlastitu viziju suosjećanja s njihovim doživljajem svakodnevice i skrećući pozornost na njihovu ranjivost putem društvenih mreža. Tragao je za inovativnim pristupima u korištenju medija za zaštitu preživjelih domorodačkih naroda od zadiranja u njihovu intimu. Križnar je prvi 360° video snimio zajedno sa suprugom, aktivisticom i braniteljicom ljudskih prava, Bojanom Pivk Križnar.
Kratki pogled u autohtonu stvarnost glazbe, pjesme i plesa u Nubskim planinama, na Plavom Nilu, u Sharafatu i Komoganzi, sada je dostupan u VR izvedbi.
Tomo Križnar, Bojana Pivk, Tanja Hanžič, Maša Jazbec
Produkcija: DDTLab, TNM
Vertigo Bird 2020. virtualni uspon na najviši europski dimnjak, 360° video
Stvorili smo vrlo poseban doživljaj – virtualni uspon na najviši dimnjak u Europi. Fizički uspon dokumentiran je video tehnologijom od 360° kako bi se rekreirao doživljaj uspona u virtualnoj stvarnosti. Zajedno s članovima akrobatske grupe Dunking Devils, korisnik se sada može virtualno popeti na najviši dimnjak u Europi, te iz neposredne blizine promatrati njihov nastup na vrhu dimnjaka.
DDTLab, Dunking Devils, HSE, Arctur, Iztok Kovač
Proizvodnja: Arctur
9-11/9/2022, Veliki trg, 19.00 – 23:00
Vapnenac 45º32’N, 13º38’E, 2020., fotogrametrija 3D model, AR naočale
Priča o prijateljstvu i slovenskom kamenu. Prijateljstvu između Jimmieja Durhama, koji predlaže natpis, i Brada, koji ovo urezuje na kamen prije nego što ga baci u more: „Ovaj kamen je vapnenac, sedimentna stijena. Dovezen je iz kamenoloma u Lipici, a težak je 731 kg. Kupio sam ga od kipara Mihe Pečara u Portorožu, odakle ga je Gregor Basiaco kamionom dovezao u Izolu. U Izoli sam angažirao majstora Roka Pahora da mi pomogne isklesati natpis. Onda sam unajmio brodSea Wolf da ga bacim ovdje, u Jadransko more.“Na donjoj strani kamena jednostavno piše: „Rock Bottom.“ Proširena stvarnost nudi mogućnost posjeta umjetničkog djela koje leži na morskom dnu. Pokušaj je to prikazivanja nevidljivost prijateljstva i potonulog kamena.
Autoportret (karantenski), 2020., fotogrametrija 3D model, AR naočale
Trodimenzionalan model autora koji se kreće kroz prazninu kao da igra igru, može se opisati citatom Heraklita:„Čovjek posiže noću za svjetlom, kad mu se ugasi očinji vid. Živ dotiče se mrtva spavajući, budan spavajućeg.“
RADIONICA
9-10/ 9/2022., Atrij muzeja 18:00
Užina u „The Holy Crabu“,
Autori: Marko Vivoda i Gjorgji Despodov
Izrada radionice: Marko Vivoda HEKA
Redatelj: Marko Čeh
Radionica je posvećena promišljanju bacanja hrane, a fokusira se na polimere dobivene iz ljušturi rakova (kitozan). Kroz naraciju sudionici uče o pozitivnim svojstvima kitozana i kako postupati s tom tvari. Sudionici će izrađivati tanjure, šalice, noževe, vilice i žlice od materijala napravljenih od kombinacije kitozana i druge biomase. Takvi proizvodi nisu prikladni za ljudsku upotrebu zbog svojih kemijskih i mehaničkih svojstva, ali su namijenjeni biljkama, jer osiguravaju hranjiva sredstva i prirodna gnojiva za različite faze rasta. Svrha radionice je kritičko razmatranje materijala za jednokratnu upotrebu iz perspektive održivosti. Na kraju radionice bit će prilika za razgovor o potrebi za jednokratnim materijalima, kako preispitati razvoj proizvoda, počevši od svojstava materijala, te kako se pozabaviti pitanjima zaštite okoliša.
PERFORMANS ROBOTA
9/10/2022 Artij muzeja, početak u 16:00, 16:30, 17:00, 17:30, 18:00, 18:30, 19:00
Robotski Show s Evom,
Budućnost industrije i društva bit će snažno vezana uz robote, stoga su u DDTlaboratoriju odlučili posjetiteljima predstaviti ne samo industrijske robote, već i one koji će biti puno bliži čovjeku. Eva, koju možete upoznati u DDT laboratoriju, je humanoidni društveni robot.
Humanoidni roboti predstavljaju novi sadržaj i dodanu vrijednost unutar područja robotike koju nazivamo humanizacijom tehnologije. Eva je prava atrakcija u DDT laboratoriju, koja voli otvarati ključna pitanja o tehnološkom društvu zajedno s djecom, ali i znanstvenicima, umjetnicima i poduzetnicima.
DDTLab, Maša Jazbec, Žan Rajšek
Kustos: Peter Tomaž Dobrila
Program ostvaren sredstvima Ministarstva kulture i medija, Grada Novigrada i Turističke zajednice grada Novigrad, Istarske županije – Upravni odjel za kulturu i zavičajnost, Zaklade “Kultura nova”, Kulturnog izobraževalnog društva KIBLA, Maribor (Slovenija), Mreže centrov raziskovalnih umetnosti in kulture – Ruk i Khora Contemporary.